Ukoliko bez gledanja u rečnik znate šta znače reči: embargo, pozivarac, inflacija i restrikcija (a da nije vezano za hrono ishranu), možemo vam čestitati jer ćete lako razumeti tekst o književnosti u poslednjim godinama XX veka.
Niška književna scena
Grad Niš najbolje ćete upoznati kroz kafane i nišku književnu scenu, što će reći, na istom mestu, jer najbolji pripovedači oduvek odatle crpu inspiraciju i tamo se još uvek nalaze. Nekako smo skloni da razmišljamo o književnosti Niša kao o švedskom stolu na nekom luksuznijem skupu – ima tu raznih đakonija, od etno motiva do horora, od ljubavnih egzaltacija do vrhunske poezije, narodnih mudrosti univerzalnih dimenzija. Od višestruko nagrađivanih i cenjenih pisaca do čitalačke publike kojoj nagrade ništa ne znače, jer vole dobru priču, koju razumeju svim srcem. Pa ko šta voli – ima sve.
Fear of the dark
Strašnu knjigu je napisao Damir Karakaš. U njoj pripoveda o događaju koji mu je obeležio život. Vraćajući se iz šetnje, na okretnici tramvaja, nepoznata lica ga prebijaju do smrti. Događaj je jedva preživeo, taman toliko da može o tome da posvedoči u knjizi, na način koji samo najveći pripovedači to umeju. Bez detaljnih opisa napadača, bez senzacije: pogledajte šta mi se desilo (foto)(video), vešto izbegavši sve zamke patetike i angažovanosti, Damir Karakaš je u „Okretištu“ ispisao svoje najintimnije stranice, podižući priču o nasilju, zlu i strahu na univerzalni nivo.
Nada umire poslednja
Dok „Životinjska farma“ Džordža Orvela poslednjih meseci biva sve popularnija kod nas, iznova osvaja čitalačku publiku i stiče nove obožavaoce, nama je pažnju privukla „Pobuna“, poslednje delo poljskog nobelovca Vladislava Stanislava Rejmonta, za koju mnogi tvrde da je „Farma pre Farme“. Ovaj roman objavljen je dvadesetak godina pre Orvelovog i postoji velika verovatnoća da ga je Orvel čitao i u njemu našao inspiraciju.