Roman Oproštajni dar tematizuje jedan društveno istorijski fenomen- emigraciju (odlazak). Motive emigracije pratićemo kroz dva glavna lika emigranata – dva brata, koji se pojavljuju u vidu para (brat tamo – brat ovde), odnosno (mrtvi brat – živi brat). Glavnim likovima emigranata, pridružićemo i sporedne likove emigranata (lik supruge živog brata i emigranti koje glavni lik susreće po kanadskim četvrtima).
Pisanje bez zaklona cinizma i ironije
Priča o dve napuljske devojčice, istovremeno rivalke i prijateljice, koje žele da pobegnu iz bede u kojoj su rođene, prati sve faze njihovog života, od pedesetih godina 20. veka i detinjstva u siromašnom napuljskom kvartu, u kome se nasilje podrazumeva, preko godina odrastanja, sazrevanja, stvaranja porodice, borbe za ličnu afirmaciju ili preživljavanje. U prvoj knjizi one su devojčice čiji karakteri nagoveštavaju njihovu moguću sudbinu, Elena, koja je narator romana, ispripovedanog u prvom licu, je poslušna, vredna i predana učenju, Lila genijalna, ali impulsivna, nemoćna da kontroliše svoje mračne crte. U poslednjoj knjizi – one su žene koje su od života uzele ono što su mogle, ili mislile da mogu. Elena se borila i izborila za život intelektualke, spisateljice, Lila je ostala u rejonu svog detinjstva.
Blago ženama u Blagu cara Radovana!
Proučavaoci Dučićevog književnog opusa ističu više tematskih oblasti kojima se pesnik bavio. Jovan Skerlić tvrdi da je Dučićeva poetika, poetika velikih tema. “Kod Dučića se stalno oseća napor da bude na visini zadatka koji je sebi postavio, da o velikim stvarima peva na način velikog pesnika.” I Miodrag Pavlović se slaže sa ovim tvrdnjama: “Spisak Dučićevih preokupacija je širok, on se obraćao svim osnovnim pesničkim temama, no nije ih varirao u posebnim pojavnim oblicima: o ženi je pisao kao o Ženi, o ljubavi kao o Ljubavi, o prirodi kao o Prirodi.”
Pa hajde da se podsetimo šta je Dučić pisao o velikim temama, pre svega o Ženi!
A htela sam, Maja Solar
A htela sam je jedan posve književno hrabar i nov poetsko-prozni poduhvat na kakav čitaoci nisu navikli u poslednjoj deceniji savremene poezije. Maja Solar, u izdanju PPM Enklave, ovom erotskom poemom daje jedan svež i hrabar glas kakav smo mogli videti u zbirci pesmama Kako sam postala flamenko plesačica, Jelene Žugić.
Zbirka tematski oscilira oko tri glavna motiva koji su utoliko isprepletane koliko mogu biti i poetsko-prozni delovi za sebe: nesanica, anksioznost i seks.
Književne nagrade u Srbiji (sa njima teško, a bez njih nikako)
Početak godine literarnoj zajednici u Srbiji donosi velika uzbuđenja i iščekivanja. Nekoliko najvećih književnih nagrada dodeljuje se odmah na početku godine, donoseći nove polemike, potvrde i osporavanja, mišljenja čitalaca i javnosti. Baš u ono vreme kada podvlačimo račune, nagrade koje se sa zanimanjem prate, pokazuju nam kakva je bila književna produkcija prethodne godine, u kom smeru se kreće savremena književnost i umemo li da je čitamo i tumačimo kako dolikuje.
Kolizija ruralnog verskog fanatizma i urbanog nasleđa u Sjedinjenim Američkim Državama
Ljubiteljima anglo-američke kulture i njene literalne tradicije odavno je jasno da je nešto trulo u državi Danskoj. Ta trulež je transcendentirala u univerzalne pojmove koji se odnose na sagledavanje opšteg stanja čovekove svesti u modernom dobu i pokrenula moderne literalne teorije i perspektive čitanja. Ukoliko svoju pažnju usmerimo na sagledavanje američke literarne tradicije još od kolonijalne književnosti, uočićemo da su se glavni motivi u romanima bazirali na koliziji sukoba između urbanih i ruralnih područja SAD-a. Ovaj sukob dao je plodno tle za nastanak mnogobrojnih remek-dela i variranje motiva kroz sinhronijsku i dijahronsku osu posmatranja celokupnog literarnog nasleđa Amerike. Ukoliko krenemo od prve američke pesnikinje En Bredstrit, preko Meri Roulendson (autorke prvog bestselera u SAD, Suverenitet i dobrota Božja), preko Emili Dikinson, Vile Kader, Hemingveja, Foknera, Idit Vorton, Toni Morison, preko Keruaka pa sve do Frenzena, suočićemo se sa mnogostrukim variranjem motiva ruralnog i urbanog
New York, New Delhi, New Sad
Najavljeno proglašenje NIN-ove nagrade je sjajna prilika da se podsetimo jednog izuzetnog dobitnika, Vladimira Tasića, za roman Kiša i hartija. Roman je ostavio veliki pečat u modernoj srpskoj literaturi i dao nam područje za istraživanje regionalne književnosti kroz novoistorijsku prizmu sagladavanja konteksta koji je kraj dvadesetog veka i početak dvadeset i prvog veka ostavio na autore iz regiona. Mnogi i dalje pišu pod tim snažnim uticajem.
Roman Kiša i hartija nastavlja tematizaciju fenomena emigracije koji postaje jedan od glavnih motiva savremene regionalne književnosti. Tasić se fenomenu odlaska bavio i u drugim knjigama, ali mu se u Kiši i hartiji detaljno približava i širi mogućnost njegovog raznovrsnijeg sagledavanja. Ono se ogleda u tome što sada Tasićeve junake možemo posmatrati na osnovu šireg društvenoistorijskog konteksta, više uronjene u aktuelni i kontraverzni trenutak istorije u različitim delovima sveta, spremnije da o tom kontekstu iskažu eksplicitne stavove u samom pripovednom tkivu.
Ne želim ostati tvoj književni lik
Svi čitaoci koji su uplovili u čitanje Knausgorove Moje borbe, susreli su se sa jednim od najupečatljivijih književnih likova današnjice – Lindom Knausgor. Intrigantni postulati autofikcijskog žanra transportovali su Lindu iz stvarnog sveta pokazujući nam je ogoljenu u njenoj privatnosti. Osoba suočena sa disfunkcionalnim porodičnim naslađem, teškom kliničkom depresijom, dijagnozom bipolarnog poremećaja, supruga velikog pisca Karla Uvea Knausgora, majka neoprezno uvučena u veliki književni poduhvat ne shvatajući da može dostojanstveno da ga iznese do kraja. Linda je pre svega autorka, književnica, kojoj je projekat Moja borba, poljuljao ne samo lično dostojanstvo, već i profesionalni ugled književnice.
Revolucija i senzacija književnog sveta – Moja borba Karla Uvea Knausgora
Krajem 2006. godine i početkom 2007. godine, Knausgor je shvatio da je zapadna književnost preopterećena fikcijom. Trudio se da napiše nešto i shvatio je da mu je pomisao da treba da zamisli neki fiktivni književni lik i njegove avanture mrsko. Ne iznenađuje ovaj autorov stav, pošto smo već prevazišli postmodernističku prozu, da je skoro sve već napisano i sve već rečeno. Ako sledimo autorov stav da jedino ono što u vremenu posle postmoderne može biti vredno su dnevnici i eseji, dolazimo do revolucionarnog pristupa u pisanju, a svakako i u književno-naučnom proučavanju pisane reči, da nova književnost treba da se sastoji isključivo od glasa sopstvene ličnosti, sopstvenog života, lica i pogleda koje susrećete u svojoj svakodnevnici.
Ovaj stav, doveo je do Moje borbe, koju je autor grozničavo pisao gotovo svakodnevno i rezultiralo u naraciji u ich-formi o sopstvenom životu koja se proširila na šest tomova i više od 3 600 stranica. Prve tri knjige u origanalom izdanju objavljene su tokom 2009. godine, četvrti i pet tom izašao je 2010. godine, da bi se završni šesti tom pojavio tokom 2011. godine na preko 1000 stranica. Do 2012. godine, romani su već bili prodati u preko od 458 000 primeraka u samoj Norveškoj i književna scena Evrope se duboko podelila i promenila u pristupu ovom delu.
Eros i Tanatos u fantazmagoričnoj viziji Holokausta
“Beli hotel” vas ispunjava dubokim i trajnim osećajima koje svakako nećemo označiti kao prijatne, ali visoka književnost upravo i poziva na preispitivanje najdubljih mesta ljudske podsvesti, tragedija, patnje, katarzične boli u preispitivanju civilizacijskih normi. Pre svega, prave knjigoljupce zadivljuje prvenstveno struktura romana, a bol koji ćete osetiti i koji će u vama ostati zauvek dolazi iz siline sadržaja i fabularnog toka. Drugo izdanje ovog romana iz 2015. godine, našoj čitalačkoj publici, stiže u izdanju Odiseje iz Beograda. Prevodilac romana je Slobodanka Glišić, a sjajne stihove D.M. Tomasa prepevao je naš slavni pesnik Ivan V. Lalić.