PROLOG

Sigurno ste čuli za taj grad. Istina, nema kačkavalj i peglanu kobasicu kao Pirot, gibanicu kao Belopalančani, a ni roštilj ne može biti bolji od leskovačkog. Ali ovaj grad ume da od svega ovoga napravi merak, carpe diem momenat na niški način, da sve uklopi u doživljaj koji kaže: „Ma nek’ ide život!“ i koji se dugo pamti. Kako smo po tom meraku nadaleko poznati, neko bi rekao da nam je „život“ najpreči, da ne umemo da cenimo više vrednosti.

Kakva greška!

Ko se malo udubi u istoriju ovog grada, setiće se „kolektivnog samoubistva“, u svetu poznatog kao sindrom Stevana Sinđelića, stravične Ćele-kule, spomenika od uzidanih ljudskih glava, ali i mnogih individualnih herojskih priča utisnutih u duh ovog grada. Ko još ne zna da je prvo bekstvo iz nacističkih logora bilo baš u Nišu, iz logora na Crvenom krstu i ko još nema instagram fotografije na Bubnju sa uzdignutim pesnicama koje predstavljaju večni simbol otpora? Niš je oduvek važio za grad slobode i promene, u kome ljudi mogu mnogo da trpe, ali se lako pobune, dignu na gospodare i naprave belaj.

Niš, centar. Photo: Branislava Stanković

Takav Niš, kolevku prkosa i ponosa, najbolje ćete upoznati kroz kafane i nišku književnu scenu, što će reći, na istom mestu, jer najbolji pripovedači oduvek odatle crpu inspiraciju i tamo se još uvek nalaze. Nekako smo skloni da razmišljamo o književnosti Niša kao o švedskom stolu na nekom luksuznijem skupu – ima tu raznih đakonija, od etno motiva do horora, od ljubavnih egzaltacija do vrhunske poezije, narodnih mudrosti univerzalnih dimenzija. Od višestruko nagrađivanih i cenjenih pisaca do čitalačke publike kojoj nagrade ništa ne znače, jer vole dobru priču, koju razumeju svim srcem. Pa ko šta voli – ima sve.

Kroz ovaj serijal pokušaćemo da podsetimo širu javnost na blagodeti niške književne kuhinje, ali i da kao dobri domaćini pozovemo na ponovno čitanje starih dela, proslavljenih klasika, kultnih književnika, ali i mladih autora koji takođe imaju šta da nam kažu.

Pa da krenemo.


Epizoda 1: Kad je Niš postao svet

Stevan Sremac (1855-1906)

Čorbadžijsko devojče, gazda-Ivko i Manulaći razni

Kada je Stevan Sremac dobio premeštaj u tek oslobođeni Niš, mogao je da posmatra svojevrsnu transformaciju, jedan prelaz nekada turske varoši u južni srpski centar, kakav će Niš ostati i do današnjeg dana. Sremac piše o gradu koji je slobodan, iz kojeg su Turci otišli, stara gazdinstva se gase, nova tek uspostavljaju. I čini se da se malo toga promenilo – i danas smo svesni tog nesrećnog nasleđa i loših navika koje se teško daju ispraviti. U jednom trenutku u njegovim delima srećemo turski nemar i filozofsku rezigniranost, a već u narednom smo u evropskom duhu i “nezaustavljivo srljamo u progres”.

Spomenik Stevana Sremca, detalj

Stevan Sremac važio je za pisca „sa beležnicom u rukama“. Svoje teme nije izmišljao, a i zašto bi, kad mu ih život tako velikodušno nudi u ovom gradu. Zato čitajući njegove priče imamo utisak da su tu i dalje prisutni Kalča, čorbadžijske kćeri, tetka Doka.

Prva niška gimnazija – Stevan Sremac. Narodna biblioteka – Stevan Sremac. Narodni muzej, spomen soba – Stevan Sremac. Čovek koji je toliko dao gradu i čija obeležja posvećeni putnici mogu videti na svakom koraku, s pravom se smatra jednim od osnivača niške književne scene, koga iznova čitamo i kome se rado vraćamo. Filmovi Zdravka Šotre, „Zona Zamfirova“ iz 2002. godine i „Ivkova slava“ iz 2005, zabeležili su ogroman uspeh i njegova dela učinili još popularnijim. Od 2004. godine se u Nišu, u okviru Dana Stevana Sremca dodeljuje književna nagrada sa njegovim imenom.

Mihailo Golubović (1872-1936)

„Kalčine priče“ ili kud davaju Nišlije tolke jabuke na decu

Ko će o pravoj boemiji i meraku bolje posvedočiti nego čovek koji je i sam svoj vek živeo boemski i meraklijski, provodeći puno vremena u kafanama i na veseljima. Mihailo Golubović bio je pravnik i svetski poliglota. Koliko su mu dobro išli jezici najbolje se vidi u njegovim anegdotama, u kojima je lepo prikazao i dobro zabeležio stari niški govor. Te anegdote objavljivao je u feljtonu „Politike“ tokom 1911. godine pod naslovom „Zapisi iz starog Niša“, da bi od toga kasnije nastale „Kalčine priče“. Prava je šteta što te knjige odavno u knjižarama nema. Poslednji put objavila ju je Prosveta iz Niša 2002. godine.

Kalčine pričehumor i svedočanstvo. Fotografija: Zoran Mihajlović

U njoj bismo mogli da se prisetimo 37 starih priča koje priča Kalča, autentičnih niških likova, atmosfere s kraja XIX veka, ali i proći zajedno s Nackom kroz zanimljive dane školovanja i starovremskog vaspitanja. Niš je u ovom delu grad – ni veliki, ni mali, taman toliki da se svi odlično poznaju. U njemu se stvara nova građanska klasa, kuju neznatne spletke, brane sitni interesi, raspravlja se o politici.

Nušićeva „Autobiografija“ ima u ovoj knjizi ozbiljnu konkurenciju, lokalno obojenu, živopisnu, humorističku.

„Kalčine priče“ su poslužile kao inspiracija niškom etno-džez sastavu „Hazari“ za kompoziciju koja im je donela prestižnu muzičku nagradu „Godum“.

Atanasije Petrović – Učitelj Tasa (1824-1894)

Presad mudrosti učitelja Tase

Da je jedan od najpoznatijih srpskih učitelja u 19. veku pisao i solidne pesme, znamo zahvaljujući časopisu „Gradina“, koji je ogledalo niškog duha i kulture, evo već više od 120 godina. U fototipskom izdanju prve godine izdavanja nalazimo solidno utemeljene pesme ovog renesansnog čoveka i borca za nišku kulturu i prosvetu.

Fototipsko izdanje Gradine. Priredio: Zoran Pešić Sigma

Pisao je po ugledu na starije pesnike, te možemo primetiti da su mu stihovi poletni kao kod Branka Radičevića, a na momente osetimo ozbiljniji i didaktički ton Dositeja Obradovića.

Učitelj Tasa je grad Niš zadužio svojim delima, a o njegovoj umetnosti će već književna istorija dati svoju završnu reč.

Jelena Dimitrijević (1862-1945)

Na putu – u Niš i iz Niš(a)

Prelomni trenutak u životu prve srpske književnice, svetske putnice i dobrotvorke je njeno preseljenje u Niš, veliki grad neobične sudbine i neponovljivog šmeka. Živeći u momačkom stanu svoga supruga, Jovana Dimitrijevića, okružena knjigama, otvara nove horizonte i počinje da promišlja o svetu na drugi način.

Pogledajmo na karti gde je sve Jelena Dimitrijević putovala: prvo u Niš, pa iz Niša u Beograd, Nemačku, Švajcarsku, Italiju i Grčku. Potom odlazi u Francusku, Španiju, pa iz Engleske u Ameriku. Zatim putuje na istok, u Egipat, pa Palestinu, Siriju, Liban. Obilazi Aleksandriju, Kairo, Memfis, Luksor. Tu je i put u Svetu Zemlju, Jerusalim, Damask, Bejrut, Haifu. Iz Egipta putuje u Bombaj. U Indiji se kratko sreće sa Tagoreom. Dalje putuje u Japan, Kinu, na Cejlon.

Za jedan ljudski život – i previše.

Jelena Dimitrijević žena koja je pomerala granice

Jelena Dimitrijević je žena koja je pomerala granice u svakom pogledu. U svom prvom delu, „Pisma iz Niša: O haremima“, govorila je o ženama i njihovom intimnom životu u haremima, rušeći predrasude i promovišući nešto što bismo danas nazvali tolerancijom i multikulturalnošću. Za sve ostale u Nišu haremi su bili zabranjeni svet, prostor koji se nije mogao lako narušiti. Međutim, uporna u svom naumu da razgrne taj veo misterioznosti i zaviri u svet haremskih žena, uspela je da u izvanrednom putopisu prenese svoje utiske. Zahvaljujući dobrom poznavanju turskog jezika počela je da otvara zagonetne turske hareme i piše o ženama koje su je opčinile svojom mistikom i nepristupačnošću.

Godine 2006. u Nišu je organizovan naučni skup „Jelena Dimitrijević: Život i delo“, a savremena niška autorka Ivanka Kosanić podarila joj je ulogu glavnog lika u romanu „Moja draga Jelena“.

Branko Miljković (1934-1961)
(Prejaka) Reč nasuprot pesniku

Branko Miljković je govorio da je poezija jedan uzvišeni napor da se izađe iz sebe. Ona je ta koja simbolima povezuje sve ono što nismo sa onim unutrašnjim bićem koje jedino jesmo. Objektivni svet koji nas okružuje, čuvena „istina“ za kojom tako palanački tragamo u književnim delima – ona ne postoji. Možemo samo da je naslutimo i da pokušamo da je kroz kristalizovanu misao izrazimo.

Miljković je, mlad i nadobudan, govorio da poezija treba da izmesti i da pobedi sve životne protivurečnosti. Kao što je uzaludna ljubav prema ženi, na primer. Svojim delima govorio je da poeziju treba očistiti od bilo kakve banalnosti, ne bi li bila besmrtna.

Pesme Branka Miljkovića ispred Narodne biblioteke u Nišu

Za vreme svog kratkog života napisao je dela kojima su mera, ne godine, ne vekovi, nego eoni. Ne zna se da li je poznatiji po pesmama „Uzalud je budim“, „Balada ohridskim trubadurima“ ili po krilaticama „Ubi me prejaka reč“ ili „Ako smo pali, padu smo bili skloni“.

Niški kulturni centar potrudio se da objavi Miljkovićeva sabrana dela u prelepom izdanju, dostojnom njegove veličine, dok je nedavno i beogradska Laguna objavila izbor iz poezije pod nazivom „Vatra i ništa“.

Jedan od najpoznatijih savremenih niških pisaca, Dejan Stojiljković, priprema roman o Branku Miljkoviću i njegovoj tragičnoj smrti, koja je i dan-danas pod velom tajni.

Dve knjižare i jedna osnovna škola u Nišu nose naziv po velikom pesniku.

Duško Radović (1922-1984)

Mračan i kao sunce tačan

Ovaj rođeni Nišlija poznat je po svojim neprevaziđenim aforizmima, kojima je budio Beograđane svako jutro sa radio-talasa Studija B. Pesnik za decu, mudri tumač naše naravi, ponekad ciničan, uvek duhovit, sa puno razumevanja za našu ograničenost, praštao nam je našu nesavršenost i vešto ciljao u suštinu.

Duško Radović, mural u Beogradu

Mudar poput tibetanskih sveštenika, rečit i ubojit kad treba, pasionirani navijač Partizana, naterao nas je da se smejemo sopstvenim manama, sopstvenom životu, njegovoj prolaznosti i neminovnosti i tako nam ga olakšavao. To šeretsko narodno mudrovanje i podučavanje kroz smeh – to je pravi niški duh, koji je u njemu uvek veselo damarao.

Zato smo uvek dobro znali ko je sin mora i ko treba da digne glas.

Niš, vilin grad na vilinoj reci. Photo: Branislava Stanković

Naredna epizoda donosi nastavak priče o niškoj književnoj sceni kroz zapaženu prozu i poeziju Zorana Ćirića, Zvonka Karanovića, Jasmine Mihajlović, Saše Hadži Tančića i drugih.

Pratite pažljivo Bookhub.

4.9/5

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *