Sociološki triptih Evrope 20. veka

Kako to često biva, jedan od najpoznatijih mađarskih pisaca svih vremena, Šandor Marai, gotovo da nije ni boravio u Mađarskoj. Svoja najbolja dela posvetio je neprikladnoj nostalgiji za nestalim austrougarskim i gospodskim vrednostima društva, pa je po smeni vlasti 1948. lepo zamoljen da napusti zemlju. Provodio je dane u Italiji, Francuskoj i Švajcarskoj, da bi njegovo krajnje odredište bila Amerika. Tu je dočekao i kraj života nikada se ne vrativši u svoju zemlju. Ostavio je za sobom na hiljade stranica još nepročitanih dnevnika (kod nas se pojavio tek izbor u prevodu legendarnog Save Babića) i romane nad kojim ostaju zamšljeni i današnji čitaoci.

Read More

Ostavite svaku nadu

Svoj hvaljeni i od publike lepo dočekan roman “Soba 427” Jadranka Milenković smešta u zatvoreni sistem pulmološke bolnice, u smeštajnu jedinicu baš pod tim brojem, ne bi li nam pokazala koliko smo “pri čistoj svesti i zdravoj pameti” malo sposobni da sagledamo i spoznamo svet oko sebe. Potrebno je da nas nešto kao što je neka retka bolest izmesti, ne bismo li bili svesni raznovrsnosti malog i kolektivnog života koji nas svakodnevno okružuje. Niti bolest mora da je prava bolest (setimo se Davosa), niti krivica mora da je zaslužena krivica (znamo za „Prokletu avliju”), da bi se neka vrata za nama zatvorila, zidovi podigli, a da novi svet sa novim zakonima, etikom, hijerarhijom i vrednostima bude uspostavljen.

Read More

Epizodisti i junaci: 3D čitalačko iskustvo

Vladislava Vojnović ne gubi vreme, ona prilazi slobodno i srdačno i šarmira nas već prvim rečenicama. Tim neposrednim i otvorenim pristupom čini da komunikacija sa čitaocima bude lakša; govoreći jednostavno i jasno, momentalno nas uvlači u priču. Govoreći, jer imate utisak kao da je čujete, da je tu pored vas i vodi vas da vam pokaže svoj svet.

Read More