,,Moskva – Petuški”, Venedikt Jerofejev

Venedikt Jerofejev još je jedan u nizu ruskih pisaca oko čijeg se imena stvarala propaganda. Burnog života, odrastavši bez roditelja, radio je svakojake poslove – od zidarskog radnika, preko noćnog čuvara do telefoniste u geološkoj ekspediciji. Nestalna duha, željan nepoznatog i novog, svom životu dao je svojevrsnu notu lutanja koja je svirala čak i pod okriljem porodice.
Upravo takvog sebe utkao je i u lik glavnog junaka njegove poeme „Moskva – Petuški“.

(Samo)spoznaja

Venjička, glavni junak poeme, naizgled je sasvim običan mladić. Već u prvom poglavlju, stupa u voz. Voz i Rusija, reklo bi se, uobičajena kombinacija uzevši u obzir kako geografsku udaljenost mjesta, tako i književnost. U ruskoj književnosti, međutim, sjetimo li se Tolstojeve Ane Karenjine, ali i drugih klasika, jasno je da je voz mjesto fatalnih susreta. Otkuda Venjička u vozu i za čim traga? Pažljiv čitalac uočiće da je njegov glavni pokretač – ljubav. Dakle, put od Petušaka do Moskve je, zapravo, put ka voljenoj ženi. Žena, kao takva, za njega predstavlja suštinsku potrebu i ideal. U trenucima dok joj hrli u susret, preživljava. Tek uz nju i sa njom će spoznati sebe. Koga je sve Venjička susreo u vozu na putu ka odredištu? Plejada likova raznih profila dobila je svoje mjesto u poemi. Kakvi su im snovi, život i karakteri i kako su uticali na Venjičku?
Ono što je sasvim sigurno jeste da poema obiluje citatima i aluzijama i da se čitalac, i te kako, mora pozvati na svoja znanja iz raznih oblasti. S druge strane, onom ko nije vrstan poznavalac , donijeće istraživanje i otkriti jednu sasvim novu dimenziju djela.

Intelektualac ili bezumni lutalica na putu poroka?

Još jedan uobičajen podatak (bilo da je zasnovan na činjenicama ili vjerovanju) jeste da Rusi mnogo piju. Potvrda za to dobija se već na prvim stranicama poeme, a nakon Venjičkinog ulaska u voz. Šta je alkohol za njega? Sredstvo da premosti putanju i dosadne sagovornike ili utjeha? I poglavlja o alkoholu su višeznačna, a opet u vezi sa duševnim stanjem glavnog junaka. Najdjelotvornija je korianderova koja „na čoveka deluje antihumano, to jest jača udove a slabi dušu.“, što je, u stvari, asocijacija na Hristove riječi u Gestimanskom vrtu. Osim korianderove i zubrovke, glavni junak vrlo često daje mašti na volju, te sam stvara određene ukuse, a jedan takav koktel bio je spreman da napravi ukoliko stigne u Petuške:„…napraviću koktel koji bi bez stida mogao da se pije u prisustvu Boga i ljudi. Nazvaću ga Jordanske bujice ili Zvezda Vitlejema. Da ima bogato iskustvo u pravljenju koktela, Venjička potvrđuje pominjući saputnicima u vozu i Hanaanski balzam, nazvan prema drevnoj jevrejskoj zemlji Hanaan.
U kojoj mjeri je uspio sačuvati razum i da li je stigao do cilja, neka budući čitaoci prosude sami.