Ukop, Andrej Platonov

          Posjedovati hrabrost, odlika je rijetkih. Progovoriti o zabranjenim temama u doba Sovjetske Rusije – takođe. Napisati djelo komunicirajući sa tadašnjom ideologijom, žanrovski neodređeno (рус. повест – na prelazu između novele i romana) i objaviti ga samostalno, naći put do čitalaca uprkos cenzuri, takođe je uspjeh. Ukop je nastao između 1929. i 1930. godine, a zvanično je objavljen tek 1987.

Važno je napomenuti da je Ukop inspirisan Staljinovim govorom iz 1929. godine u kome je posebno isticao problem suprotnosti u odnosima i životu grada i sela.

Ukop – metafora ili smrt?

Srž povijesti posvećena je izgradnji novog „idealnog“ društva i čovjeku koji se suočava sa promjenama i prinudnom kolektivizacijom. Jedan od nosilaca priče, Voščev, tridesetogodišnjak je, koji biva otpušten sa posla zbog razmišljanja o smislu života. Tumarajući, zamišljen, nalazi prenoćište u jami. Šta je jama, zapravo? Stanište budućeg proleterijata ili nada, misao o nekoj novoj, boljoj Rusiji? Je li, zaista, moguće sagraditi nešto novo na ruševinama starog?

Uz Voščeva, najupečatljiviji je lik djevojčice Nastje, vaspitavane u duhu komunizma. Kontrastnost Nastjinom dječjem, nevinom liku su sanduci. Jasno je kao dan da su tu kao simbol smrti. Zašto se vezuju baš za malenu Nastju i koji je cilj ovakvog piščevog postupka? Nastja je simbol tek započetog života i vjera da će s njenim rastom, rasti i dom za proletere. Hoće li se ta ideja, uistinu, ovaplotiti i zaživjeti? Hoće li započeti dom imati nešto više od iskopa i postavljenih temelja?

Tema smrti se neprekidno provlači kroz djelo. Iskustvo smrti sa kojim se suočavaju Platonovi junaci je zastrašujuće. Neuobičajeno je što se, nevin dječji lik suočava sa smrću, ali ovakvim postupkom Platonov je pokazao da nijedan junak nije privilegovan. Osim Nastje, sa smrću je suočen i Čiklin, jedan od protagonista. Uporno i neumorno se prisjećao mladosti, misleći o dragoj koju je izgubio i tražeći odgovore. Nesumnjivo, i Čiklin kao i Voščev, traga za smislom života.

Skriveni ljudi Andreja Platonova

Nasuprot njima i sredini u kojoj se jama gradi, Platonov je utkao likove seljaka. Jesu li oni spremni da prihvate promjene? Kako i koliko će imati snage da im se suprotstave? Hoće li izgubiti voljene i pomiriti se sa promjenama koje im se, neminovno, nameću?

Pojam „idealnog“ je individualan, a Platonov je pokazao da li mu je i u kojoj mjeri moguće dati kolektivni duh, ostavljajući čitaoca da i sam traga za odgovorima. Utopija, nametnuti obrasci i težnja ka formiranju prihvatljivog i ideološki pogodnog društva su sveprisutni i danas. S ove tačke gledišta, čini se da Platonov odavno nije bio ovako aktuelan.

Za Book hub piše: Vedrana Leto

Za one koji žele da znaju više, tu je i tekst o nastavku kultne knjige Ubiti pticu rugalicu.