Tematska osnova Staklenog zida, slična je sa Tasićevim prethodnim romanima. Ponovo se susrećemo sa likovima izmeštenim iz prvobitnog okruženja (svoje domovine), vidimo nemogućnost njihovog stvarnog bekstva od istorijskog i porodičnog nasleđa, iznova se obrađuje tema suočavanja sa istorijom drugog podneblja, nanovo je prisutan i kontekst globalizma, i na kraju iznova imamo pokušaj da se u unutrašnjim preispitivanjima izađe iz istorijskog determinizma i pobegne u umetnost.
Pobunjeni pesnik
Prvi deo najavljene trilogije „Astal tiš riba friš“ novosadskog pesnika (muzičara, pisca) Slobodana Tišme uneo je poetsku i narativnu svežinu u našu savremenu literaturu. Koristeći žanr autobiografske fikcije, Tišma je kroz priču o umetniku u mladosti kazao puno o jednom vremenu i okolnostima koje su njega lično kreirale kao pesnika. Više od priče o samoj umetnosti (neka sama za sebe govori), ovo je priča o onome ko tu umetnost stvara. Zato je poniranje pesnika u sopstvene dubine neminovno, lično, i na momente podsmešljivo.
Čitanje kao uranjanje u kontekst
Postulati novog istorizma i kulturnog materijalizma, o čoveku kao konstrukciji, a ne esenciji, i proučavaocu teksta kao proizvodu svoje istorije mogu nam u metodološkom smislu poslužiti u sagledavanju regionalne književne produkcije i rasvetljavanju određenih postupaka likova u romanima. Takođe, zahvaljujući ovkvom sagledavanju književnosti, sve češće se govori o jedinstvenom kulturnom prostoru u regiji.