„Kontraendorfin“ Svetislav Basara, Laguna

U srpsku književnost Svetislav Basara je ušao još sredinom osamdesetih godina svojim angažovanim i neobičnim estetičkim i idejnim stavovima. Koliko je učenoj i uvaženoj književnoj javnosti trebalo vremena da se izbori i nauči da čita Svetislava Basaru, govore velika nerazumevanja njegovog teksta i različite prozivke koje je odvajkada vukao sa sobom. Da je pamfletista, da je provokator, da je nepravedno napadao institucije srpske kulture kao što su Dobrica Ćosić ili Vuk Karadžić (gde na Vuka, čoveče?), da je nadri poznavalac svega i svačega – to smo imali prilike da čujemo i čitamo u nesuvislim i površnim komentarima ljudi koji malo manje čitaju, a malo više „mrče pero“.

Kontraendorfin Svetislav Basara
„Kontraendorfin“

Kada se pojavila knjiga „Fama o biciklistima“, činilo se da je takvoj retorici kraj i da je svima jasno da jedna izvanredna knjiga ima iza sebe jednog genijalnog, nepotkupljivog i provokativnog pisca. Još dalje da idemo – sa „Famom o biciklistima“ činilo se da smo naučili da čitamo Basaru i da konačno znamo po kom „ključu“ ga treba tumačiti.

Basara Kontraendorfin
Šta tu nije jasno?

Intelektualna lenjost i filozofija palanke

Ono što danas, 25 godina kasnije, čitamo povodom knjige koja je poslednja ponela titulu NIN-ovog laureata, dokaz je da bara učmalosti i intelektualne zaostalosti i dalje postoji, da se ništa ne menja (možda samo na gore) i da su polemike vezane za autora (a najmanje o knjizi) malo je reći – retrardirane. Izgleda da do naših književnih krugova još uvek nije došao stav da biografska metoda ničemu ne služi, a da je tumačenje nekog dela biografijom autora jednako kao kada bismo Ajnštajnovu teoriju relativiteta tumačili njegovom biografijom. Dakle, nikako. U ovoj maloj digresiji o tumačenju iskosa, citiraćemo i Fernanda Pesou, koji u knjizi „O provinicijalizmu“ (No Rules izdavaštvo) kaže:

„Ne može se biti odrastao sa mentalitetom nalik dečjem, a da se ne snose posledice.

Tako živimo u selu u čitavom Portugalu. Svi se znamo ili kao da se znamo.

Zato vrednujemo rad jednih ili drugih prema našoj naklonosti ili odbojnosti prema njima – naklonosti ili odbojnosti zasnovanim na činiocima potpuno stranim tom radu: pojavnost, lično rivalstvo, politika.“ (podvukli mi)

Basarin transfer iz Danasa u ozloglašeni Kurir, isto kao i nedavna promena izdavača, prikazana je kao jasni prelazak u naprednjački tabor, što mu pristalice demokratske javnosti (čitaj: pismenija polovina Srbije) ne može oprostiti.

Kako je proglašenje „Kontraendorfina“ za roman godine usledilo ni mesec dana nakon ovog prevrata, jasno je da je roman nepravedno doživeo napade upućene autoru i njegovoj „labilnoj“ ličnosti. Što se samog romana tiče, bojim se da se u čitanju nije otišlo dalje od slučaja Desanke Maksimović na 19. strani i komentara „da to nije baš tako bilo“.

Basara Kontraendorfin
Palanka u nokdaunu

 

Mitomanija kao kancer

Osnovno merilo Basarine proze je ironija i parodijsko polemisanje sa prividima i apsurdima našega vremena (oduvek!), pa se s pravom postavlja pitanje zašto je „Kontraendorfin“, posle decenija izuzetno vitalne Basarine proze, tako površno pročitan. Zašto slabo podnosimo stvarnost koja nas okružuje, zašto ne želimo da vidimo brvno u svom oku i zašto ne želimo da čujemo da nam je loše jer smo loši ljudi?

Zar „Kontraendorfin“ nije podvukao još jednom Basarine stavove da smo za mizerno stanje u duhu i kulturi krivi mi sami – lažne kulturne elite, mitomanija veličine, licemerje političkih krugova, mentalitet poltrona i parazita i sistematsko dezinformisanje na principu „rekla-kazala“. Ako je endorfin hormon sreće, u „Kontraendorfinu“ se nameće pitanje zbog čega je naša zemlja mesto koje luči nesreću i ima li leka koji će to suzbiti. Uostalom, zar nije i on sam više puta govorio da je optimizam na ovom prostoru ravan kretenizmu.

Miljenko Jergović je sa dubokim razumevanjem pojasnio o čemu Basara piše, o čemu možete čitati ovde.

Basara Kontraendorfin
Mitomanija palanke

Basara je lucidan i duhovit, iznad svega zabavan. Čitajući njegove knjige povećavate svoj ljudski potencijal. A to je danas, uz slobodu, važnije nego bilo šta drugo.

Ako vam se dopao ovaj tekst, pogledajte i prikaz knjige „Odvratna sreća“ Giljerma Martineza!

5/5

1 Reply to “Slučaj Basara: Sloboda ili ništa”

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *