Za Velibora Petkovića mnogi govore da je dobri duh niške kulture. Omiljeni profesor na Departmanu za komunikologiju i novinarstvo Filozofskog fakulteta u Nišu, nekadašnji novinar Radio Niša i Radio Beograda 2, proučavalac dela Duška Radovića, voditelj mnogih kulturnih programa, učesnik brojnih književnih večeri, pasionirani čitalac i pisac. I time se ne iscrpljuje njegov angažman na promociji kulture grada Niša. Zbog svega ovoga, boljeg sagovornika za priču o kulturi u Nišu ne možemo da nađemo.
Pavel Sanajev i Alesandro Bariko – priča kao film
Sahranite me iza lajsne, Pavel Sanajev “Pre nego što pređem na sledeću priču, želeo bih nešto da razjasnim. Siguran sam da postoje ljudi koji će…
Stovarište emocija Sergeja Trifunovića
Stovarište je knjiga sva od emocija o kome god događaju ili čoveku da priča. Sergej u ovoj knjizi sreće zanimljive ljude za koje smo čuli prelistavajući žute stranice svetskih časopisa. Gledamo ih na velikom ekranu, slušamo njihov pesme i divimo im se. Svako od tih imena na neki način govori o Sergeju. Jer svaka od impresija tim ljudima govori o njemu samom, svedoči o njegovom ukusu ili, još važnije, o životnoj fazi u kojoj se nalazi.
Može li čovek protiv svog rata?
Alberto Moravija je bio zabranjivan i od strane Vatikana i od strane fašista, i kroz ceo svoj rad kritikovao je katoličku crkvu i fašistički režim. Konformista je napisan 1951. godine i upravo je kritika tog režima kao i pojedinaca koji su bili njegovi nosioci.
Sa druge strane, Kurt Voneget je pisao Klanicu pet više od dvadeset godina, podstaknut sopstvenim tragičnim iskustvima koji su mu zauvek obeležili život. Ova „Slavna knjiga o Drezdenu“ kako sam autor u predgovoru navodi, kao osnov priče ima strašan masakar s kraja Drugog svetskog rata, kada je u bombaškom napadu saveznika na Drezden bačeno 650.000 kilograma eksploziva i kada je ubijeno 135.000 ljudi – više nego u Hirošimi i Nagasakiju zajedno.
Književne nagrade u Srbiji (sa njima teško, a bez njih nikako)
Početak godine literarnoj zajednici u Srbiji donosi velika uzbuđenja i iščekivanja. Nekoliko najvećih književnih nagrada dodeljuje se odmah na početku godine, donoseći nove polemike, potvrde i osporavanja, mišljenja čitalaca i javnosti. Baš u ono vreme kada podvlačimo račune, nagrade koje se sa zanimanjem prate, pokazuju nam kakva je bila književna produkcija prethodne godine, u kom smeru se kreće savremena književnost i umemo li da je čitamo i tumačimo kako dolikuje.
Između nametnutog i izabranog
Knjigu memoara možemo čitati na različite načine, a knjigu Obrazovana – kao jednu iskrenu i tešku priču o odrastanju i uspehu. Jedan takav utisak podelio je sa nama Milan Filipović i mi ga objavljujemo u celosti.
Kolizija ruralnog verskog fanatizma i urbanog nasleđa u Sjedinjenim Američkim Državama
Ljubiteljima anglo-američke kulture i njene literalne tradicije odavno je jasno da je nešto trulo u državi Danskoj. Ta trulež je transcendentirala u univerzalne pojmove koji se odnose na sagledavanje opšteg stanja čovekove svesti u modernom dobu i pokrenula moderne literalne teorije i perspektive čitanja. Ukoliko svoju pažnju usmerimo na sagledavanje američke literarne tradicije još od kolonijalne književnosti, uočićemo da su se glavni motivi u romanima bazirali na koliziji sukoba između urbanih i ruralnih područja SAD-a. Ovaj sukob dao je plodno tle za nastanak mnogobrojnih remek-dela i variranje motiva kroz sinhronijsku i dijahronsku osu posmatranja celokupnog literarnog nasleđa Amerike. Ukoliko krenemo od prve američke pesnikinje En Bredstrit, preko Meri Roulendson (autorke prvog bestselera u SAD, Suverenitet i dobrota Božja), preko Emili Dikinson, Vile Kader, Hemingveja, Foknera, Idit Vorton, Toni Morison, preko Keruaka pa sve do Frenzena, suočićemo se sa mnogostrukim variranjem motiva ruralnog i urbanog
New York, New Delhi, New Sad
Najavljeno proglašenje NIN-ove nagrade je sjajna prilika da se podsetimo jednog izuzetnog dobitnika, Vladimira Tasića, za roman Kiša i hartija. Roman je ostavio veliki pečat u modernoj srpskoj literaturi i dao nam područje za istraživanje regionalne književnosti kroz novoistorijsku prizmu sagladavanja konteksta koji je kraj dvadesetog veka i početak dvadeset i prvog veka ostavio na autore iz regiona. Mnogi i dalje pišu pod tim snažnim uticajem.
Roman Kiša i hartija nastavlja tematizaciju fenomena emigracije koji postaje jedan od glavnih motiva savremene regionalne književnosti. Tasić se fenomenu odlaska bavio i u drugim knjigama, ali mu se u Kiši i hartiji detaljno približava i širi mogućnost njegovog raznovrsnijeg sagledavanja. Ono se ogleda u tome što sada Tasićeve junake možemo posmatrati na osnovu šireg društvenoistorijskog konteksta, više uronjene u aktuelni i kontraverzni trenutak istorije u različitim delovima sveta, spremnije da o tom kontekstu iskažu eksplicitne stavove u samom pripovednom tkivu.
U novu 2023. godinu sa najboljim preporukama!
U poslednjm tekstu Book Hub-a ove godine Amare Librum nam donosi nove vikend preporuke, koje su ujedno i praznične, novogodišnje preporuke za čitanje.
Ovoga puta – jedna topla priča iz pera Erlenda Lua i jedna emotivna priča Rut Ozeki. Sasvim dooljno za uživanje do naredne godine!
Volite li Momu Kapora?
Pre nekoliko dana, na mom prvom književnom klubu, dok smo smišljali što pametnije odgovore o svojim čitalačim navikama i preferencijama, profesorka Maja me je iznenadila pitanjem: „Da li volite Momu Kapora?“. Pitanje sam u trenutku doživela kao Prustovsku madlenu – vratilo me je u formativne godine ranih gimnazijskih dana kada smo sa velikim uzbuđenjem odlazili u biblioteku tražeći u knjigama odgovore na pitanja ko smo i zašto nam se sve ovo (život) dešava. Pokušaj otkrivanja života se u mom slučaju poklopio sa otkrivanjem književnosti, a Momo Kapor, nikada veliki i nagrađivani pisac o kome se pišu gimnazijski eseji, skrajnut na akademsku marginu, ali ne i čitalačku, postao je moj vodič, inspirator i, ono što bi danas rekli, life coach.