Priča o dve napuljske devojčice, istovremeno rivalke i prijateljice, koje žele da pobegnu iz bede u kojoj su rođene, prati sve faze njihovog života, od pedesetih godina 20. veka i detinjstva u siromašnom napuljskom kvartu, u kome se nasilje podrazumeva, preko godina odrastanja, sazrevanja, stvaranja porodice, borbe za ličnu afirmaciju ili preživljavanje. U prvoj knjizi one su devojčice čiji karakteri nagoveštavaju njihovu moguću sudbinu, Elena, koja je narator romana, ispripovedanog u prvom licu, je poslušna, vredna i predana učenju, Lila genijalna, ali impulsivna, nemoćna da kontroliše svoje mračne crte. U poslednjoj knjizi – one su žene koje su od života uzele ono što su mogle, ili mislile da mogu. Elena se borila i izborila za život intelektualke, spisateljice, Lila je ostala u rejonu svog detinjstva.
U novu 2023. godinu sa najboljim preporukama!
U poslednjm tekstu Book Hub-a ove godine Amare Librum nam donosi nove vikend preporuke, koje su ujedno i praznične, novogodišnje preporuke za čitanje.
Ovoga puta – jedna topla priča iz pera Erlenda Lua i jedna emotivna priča Rut Ozeki. Sasvim dooljno za uživanje do naredne godine!
Revolucija i senzacija književnog sveta – Moja borba Karla Uvea Knausgora
Krajem 2006. godine i početkom 2007. godine, Knausgor je shvatio da je zapadna književnost preopterećena fikcijom. Trudio se da napiše nešto i shvatio je da mu je pomisao da treba da zamisli neki fiktivni književni lik i njegove avanture mrsko. Ne iznenađuje ovaj autorov stav, pošto smo već prevazišli postmodernističku prozu, da je skoro sve već napisano i sve već rečeno. Ako sledimo autorov stav da jedino ono što u vremenu posle postmoderne može biti vredno su dnevnici i eseji, dolazimo do revolucionarnog pristupa u pisanju, a svakako i u književno-naučnom proučavanju pisane reči, da nova književnost treba da se sastoji isključivo od glasa sopstvene ličnosti, sopstvenog života, lica i pogleda koje susrećete u svojoj svakodnevnici.
Ovaj stav, doveo je do Moje borbe, koju je autor grozničavo pisao gotovo svakodnevno i rezultiralo u naraciji u ich-formi o sopstvenom životu koja se proširila na šest tomova i više od 3 600 stranica. Prve tri knjige u origanalom izdanju objavljene su tokom 2009. godine, četvrti i pet tom izašao je 2010. godine, da bi se završni šesti tom pojavio tokom 2011. godine na preko 1000 stranica. Do 2012. godine, romani su već bili prodati u preko od 458 000 primeraka u samoj Norveškoj i književna scena Evrope se duboko podelila i promenila u pristupu ovom delu.
Istorija u DNK
Pred čitaocima je roman kakvi su veoma retki čak i u kulturnim i književnim sredinama mnogo većim od ove naše, a njegov značaj je upravo u tome što je pisac evocirajući ceo jedan vek uspeo da izbegne zauzimanje bilo koje strane, usredsredivši svoju pažnju na ljude i njihove sudbine, kojima je istorija nesretno zapisana u DNK.
Kovčeg determinizma iskovan nesrećnim formativnim godinama
Čuveni Tolstojev početak romana Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način kao da je ovaploćena u jednom od najnovijih izdanja Booke iz Beograda. Iako je ova danska spisateljica obavezna lektira u danskom obrazovnom sistemu, na našu književnu scenu stupa tek ove godine i zasluženo je napravila veliko interesovanje čitalaca. Kopenhaška trilogija isprava nije bila objavljena kao jedinstvena knjiga. Najpre su objavljeni Detinjstvo i Mladost 1967; a potom i Zavisnost 1971. Danas ovu knjigu čitamo kao celinu i čitana tako ona predstavlja jedno pravo malo remek-delo. Od samog početka zaintrigiralo me je to što su Tovini spisi čuvani među čarapama, kesama i starim ormanima sa pregršt različitih fotografija i što su njeni rođaci kasnije odlučili da to objave posle njene tragične suicidne smrti u 58. godini života.
Fear of the dark
Strašnu knjigu je napisao Damir Karakaš. U njoj pripoveda o događaju koji mu je obeležio život. Vraćajući se iz šetnje, na okretnici tramvaja, nepoznata lica ga prebijaju do smrti. Događaj je jedva preživeo, taman toliko da može o tome da posvedoči u knjizi, na način koji samo najveći pripovedači to umeju. Bez detaljnih opisa napadača, bez senzacije: pogledajte šta mi se desilo (foto)(video), vešto izbegavši sve zamke patetike i angažovanosti, Damir Karakaš je u „Okretištu“ ispisao svoje najintimnije stranice, podižući priču o nasilju, zlu i strahu na univerzalni nivo.